Претражи овај блог

четвртак, 16. август 2012.

VATRA


Tišina u meni muklo boli,
tvoj lik u meni bez glasa šapuće,
neki trag mene te još suludo voli,
neki otisak bola, neka prevara sreće.

Laž u meni još uvek veruje,
ne da stvarnosti oči da mi otvori.
Nada je mrtva, al’ obmana još truje
i sve u meni od privida gori.

Neću da objavljujem na društvenim mrežama, ko naiđe, aprijatno mu bilo. ;)

Нема коментара:

Постави коментар